parajumpers outlet parajumpers sale http://www.canadagoosestore.be/ https://www.parajumpersonlinesale.be

Hipoglikemija

Hipoglikemija je naziv za sniženu koncentraciju glukoze u plazmi (šećera u krvi). Simptomi hipoglikemije najčešće počinju kada je koncentracija glukoze u plazmi između 2,8 i 3,2 mmol/L. Najčešći uzroci hipoglikemije u osoba sa šećernom bolešću su prekasni ili nedovoljan obrok, prevelika doza inzulina ili drugih lijekova za liječenje šećerne bolesti, neplanirana, naporna tjelesna aktivnost, konzumiranje alkohola itd.
Učestalost epizoda hipoglikemije povećava se sa trajanjem same bolesti. Hipoglikemija se dva do tri puta češće javlja u osoba sa šećernom bolešću tipa 1 iako nije rijetkost niti u osoba sa šećernom bolešću tipa 2. Noćna hipoglikemija je stanje kada je koncentracija glukoze u plazmi niska tijekom noći. Nerijetko osoba toga nije svjesna, odnosno spava, posebice ukoliko se radi o starijim osobama i osobama s dužim trajanjem šećerne bolesti. Najčešće se javlja u pacijenata liječenih inzulinom. Znakovi noćne hipoglikemije su nemiran san, drhtanje, znojenje, umor, noćne more, jutarnja glavobolja i malaksalost.- kazao nam je to dr. med. predsjednik Hrvatskog društva za dijabetes i bolesti metabolizma Hrvatskog liječničkog zbora i pročelnik Zavoda za endokrinologiju, dijabetes i bolesti metabolizma Kliničke bolnice Dubrava doc.dr. sc. Dario Rahelić.

Simptomi hipoglikemije povlače se unutar nekoliko minuta nakon uzimanja šećera u bilo kojem obliku, npr. glukoze u obliku bombona ili tableta, voćnog soka, vode s nekoliko žličica šećera ili čaše mlijeka (mlijeko sadrži laktozu, vrstu šećera). Kada je hipoglikemija teška ili produžena, a uzimanje šećera na usta nije moguće, primjenjuje se intravenski koncentrirana otopina glukoze ili intramuskularno gllukagon. Kako bi se smanjila mogućnost pojave hipoglikemije, važna je edukacija pacijenta od strane liječnika i medicinskih sestara edukatora. Osobe sa šećernom bolešću moraju znati kako prepoznati hipoglikemiju, koji lijekovi mogu uzrokovati hipoglikemiju te kako spriječiti i kako liječiti hipoglikemiju. Također, osobe sa šećernom bolešću moraju voditi računa o redovitim i zdravim obrocima te ih prilagođavati trenutnom stanju organizma (tjelesna aktivnost, bolest, stres i slično). Redovito mjerenje koncentracije glukoze u plazmi, uz znanje o potrebnoj prilagodbi doze lijekova te količine i vrste obroka i međuobroka, od izuzetne je važnosti, osobito u razdobljima pojačane tjelesne aktivnosti.

I snižena i povišena koncentracija glukoze u plazmi (hipoglikemija i hiperglikemija) mogu predstavljati po život opasno stanje koje zahtijeva hitnu medicinsku skrb. Neliječena hipoglikemija može oštetiti moždanu funkciju, dovesti do poremećaja svijesti, konvulzija, kome te posljedično i smrti. – upozorava dr. Rahelić, te dodaje: “Također, povišena koncentracija glukoze u plazmi kratkoročno može dovesti do po život opasne dijabetičke ketoacidoze. Karakteristični simptomi, koji se razvijaju postupno tijekom nekoliko sati, su suhoća kože i vidljivih sluznica, mučnina, povraćanje, bol u trbuhu, ubrzano i duboko disanje, opća slabost te poremećaj svijesti. Redovito je izražena jaka žeđ uz obilno mokrenje i dehidraciju. Također, često je prisutan miris zadaha po ketonima, koji se obično opisuje kao “voćni”.

Može se javiti i poremećaj svijesti različitog stupnja, od pospanosti pa sve do kome. Ukoliko se ne liječi, dijabetička ketoacidoza završava fatalno. Dugoročno, trajno povišene koncentracije glukoze u plazmi oštećuju ciljne organe u tijelu te uzrokuju promjene na krvnim žilama i živcima. Komplikacije na krvnim žilama dijele se na mikrovaskularne i makrovaskularne. Od mikrovaskularnih komplikacija najčešće su one na očima (mrena, glaukom i dijabetička retinopatija, koja može dovesti do sljepoće), bubrezima (dijabetička nefropatija) i živčanom sustavu (dijabetička neuropatija). Makrovaskularne komplikacije se najčešće očituju kao srčani ili moždani udar te amputacija noge. Iz svega ovog proizlazi kako i povišena i snižena koncentracija glukoze u plazmi nose svoje rizike, komplikacije i opasnosti te je nužno koncentraciju glukoze u plazmi održavati unutar ciljnih vrijednosti.- govori dr. Rahelić.
Ovisno o težini kliničkih simptoma, hipoglikemija se može podijeliti na blagu, umjerenu i tešku.

U slučaju blage hipoglikemije, bolesnici mogu osjetiti neke od sljedećih simptoma: glavobolju, vrtoglavicu, drhtavicu, jaki osjećaj gladi, hladan znoj ili osjećaj nepravilnog rada srca. U ovim situacijama, osobe si same mogu pomoći u otklanjanju simptoma. Ako koncentracija glukoze u plazmi i dalje pada može doći do pojave težih simptoma: nemogućnosti izražavanja, dezorijentiranosti, glavobolje, bolova u trbuhu, mučnine, smetnji vida, poremećaja svijesti i kome. U epizodama teške hipoglikemije, osoba si ne može sama pomoći te je ovisna o pomoći druge osobe. Simptomi noćne hipoglikemije su nešto drugačiji od simptoma dnevne hipoglikemije te se osoba najčešće probudi umorna, iscrpljena, preznojena i s glavoboljom. Zbog nesvjesnosti nastupa noćne hipoglikemije, njezini teži oblici vode u opasne srčane aritmije te posljedično smrt (termin poznat kao „dead-in-bed“). – istaknut će dr. Rahelić.

Stariji bolesnici su pod osobitim rizikom za pojavu hipoglikemije. Smanjena bubrežna i jetrena funkcija, važne za eliminaciju lijekova iz tijela, te dugo trajanje šećerne bolesti, pogoduju nastanku hipoglikemije u ovih osoba. Zbog naglog nastupa simptoma hipoglikemije ili padova koji je često prate, nerijetko starije osobe nemaju pomoć ukućana te su time pod dodatnim rizikom od smrtnog ishoda.

Simptomi hipoglikemije u djece su isti kao i u odraslih osoba, ali problem nastaje u mlađe djece koja zbog dobi ne znaju verbalizirati svoje simptome. Daljnji problem je reaktivna hipoglikemija koja se javlja u dojenčadi i djece, a uzrokuju je vrste hrane koje sadržavaju šećer fruktozu, šećer galaktozu ili aminokiselinu leucin. Fruktoza i galaktoza sprječavaju otpuštanje glukoze iz jetre, a leucin potiče prekomjerno stvaranje inzulina u gušterači. U oba slučaja, rezultat je niska razina šećera u krvi neko vrijeme nakon obroka koje sadrži navedene hranjive tvari. Od izuzetne važnosti je edukacija roditelja i odraslih u djetetovoj okolini (učitelja u školi, trenera na sportskim aktivnostima itd.) o simptomima hipoglikemije i prvoj pomoći u slučaju njezina nastupa. Također, važno je i redovito mjerenje glukoze u plazmi djeteta zbog mogućnosti razvoja „lažne hipoglikemije“ (prisutni simptomi hipoglikemije uz normalnu koncentraciju glukoze u plazmi), ali i zbog nesvjesnosti nastupa hipoglikemije (niska koncentracija glukoze u plazmi bez prisutnih simptoma). – kazao je dr. Rahelić, te istaknuo kako: “Epizode hipoglikemije u trudnoći mogu povećati rizik opasnih komplikacija za majku i čedo. Trudnice mogu razviti simptome hipoglikemije u sklopu šećerne bolesti u trudnoći (tzv. gestacijskog dijabetesa) ili u slučaju smanjenog unosa kalorija hranom.”

Hipoglikemija u trudnoći povećava rizik razvoja preeklampsije ili povišenog arterijskog tlaka u trudnoći. U najtežim slučajevima hipoglikemije može doći do gubitka svijesti trudnice s posljedičnim smanjenim dotokom kisika do djeteta, što za njega ima višestruke negativne posljedice.- govori dr. Rahelić.

Za prevenciju hipoglikemije u osoba oboljelih od šećerne bolesti važno je da se pacijenti pridržavaju propisanih doza lijekova za šećernu bolest te da nauče kako sami mogu povećavati odnosno snižavati dozu lijeka. Redoviti i zdravi obroci te međuobroci uz kontrolu glukoze u plazmi vrlo su važni u osoba sa šećernom bolešću, osobito prije tjelesne aktivnosti i prije spavanja.

Inače, do hipoglikemije će doći ako u tijelu postoji suvišak inzulina uz premalo glukoze. Nekoliko je situacija koje mogu dovesti do ovog stanja:· pogreške prilikom uzimanja obroka (npr. ukoliko preskočite ili odgodite obrok, odnosno unesete premalu količinu ugljikohidrata u pojedinom obroku);

  • pogreške prilikom primjene lijekova za liječenja šećerne bolesti ili inzulina;
  • pojačana tjelesna aktivnost bez primjereno unesenih ugljikohidrata;
  • pretjerana konzumacija alkohola bez primjereno unesenih ugljikohidrata;
  • neke kronične bolesti.

Tjelesna aktivnost je vrlo važna za dobru regulaciju šećerne bolesti, a time i za smanjenje rizika od pojave komplikacija šećerne bolesti. Ipak, osobe sa šećernom bolešću moraju biti oprezne prilikom bavljenja tjelesnom aktivnošću. Prije početka tjelesne aktivnosti potrebno je izmjeriti koncentraciju glukoze u plazmi. Učestalije mjerenje koncentracije glukoze u plazmi potrebno je provoditi tijekom i kroz 24 sata nakon bavljenja tjelesnom aktivnošću budući da u ovom razdoblju postoji povećan rizik od hipoglikemije. U slučaju znakova hipoglikemije potrebno je odmah zaustaviti tjelesnu aktivnost i konzumirati obrok.- upozorava dr. Rahelić.

Broj osoba koje boluju od šećerne bolesti u stalnom je porastu, kako u svijetu, tako i u Republici Hrvatskoj. U svijetu je trenutno 387 milijuna osoba sa šećernom bolešću, a procjenjuje se da će taj broj do 2035. godine narasti na 592 milijuna. Hipoglikemija čini čak 95% hitnih endokrinoloških hospitalizacija. Ako uzmemo u obzir da je hipoglikemija najčešća nuspojava liječenja šećerne bolesti, u apsolutnim brojevima raste i broj hipoglikemijskih epizoda u Hrvatskoj i svijetu. Što to znači za pojedinca i društvo? Osim psiholoških posljedica koje svaka hipoglikemija ostavlja za sobom (strah od pojave nove epizode, smanjenje doze lijeka, povlačenje u sebe, tjeskoba i bezvoljnost), ekonomski teret za društvo je također velik. Neizravni troškovi tiču se gubitka produktivnosti i izostanka s posla, dok se izravni troškovi odnose na troškove liječenja. Brojna istraživanja pokazala su važnost ranog otkrivanja i pravovremenog liječenja osoba sa šećernom bolešću. Također, važno je na vrijeme prepoznati kada je potrebno intenzivirati liječenje inzulinima kako bi se spriječila pojava komplikacija šećerne bolesti. Međutim, uz inzulinsku terapiju veže se i najveća pojavnost epizoda hipoglikemije.

Smanjiti raskorak između potrebe za postizanjem bolje kontrole šećerne bolesti inzulinima i manjom učestalošću hipoglikemija, jedan je od ključnih izazova današnjice. Napretkom medicine i farmaceutske industrije, na tržište svakim danom stižu novi lijekovi koji donose bolju kontrolu glukoze u plazmi uz manji rizik od hipoglikemije.- zaključio je dr. Rahelić.

 

Gordana Igrec

Podijeli ovu vijest s ostalima

Rasprava