parajumpers outlet parajumpers sale http://www.canadagoosestore.be/ https://www.parajumpersonlinesale.be

Kako je živjeti s dijabetesom?

Pročitajte članak, te naučite nešto novo.

Kako se nosim sa šećernom bolešću, odnosno kako se ona nosi sa mnom?

Vjerojatno je odgovor oboljelih od šećerne bolesti više manje isti – nekada lakše, nekada teže. Ovisi o toliko faktora.

Redovito mjeri razinu šećera u krvi, vodi brigu o sebi, računaj ugljikohidrate, pazi što jedeš, znaš li prepoznati hipoglikemiju, znaš li što je hiperglikemija, znaš li koja je tvoja oprema… Mnoštvo informacija koje trebam zapamtiti, a što trebam staviti na prvo/drugo/treće (…) mjesto?

Postoji li ljestvica prioriteta u šećernoj bolesti?

Roditelji djece kojima je dijagnosticirana šećerna bolest prolaze kroz proces prilagodbe, podrške i učenja svih ovih stvari. Djeca svakodnevno imaju izazove koje je teško prevladati ako s jedne strane roditelj nije odgovoran i ne prenosi odgovornost na dijete.

Prepreke se postavljaju i pred adolescente koji u toj dobi testiraju svoje granice i pokušavaju se socijalizirati kako bi pripadali grupi vršnjaka – što je teško ako se “odstupa“. Roditeljski izazovi su prilično teški i zahtjevni jer uz sve prepreke trebali bi održavati dobre odnose s djecom i raditi na komunikaciji. Pogotovo u adolescentskoj fazi, radite na tome da pružite emotivnu i informativnu podršku.

Djeca tako majke često doživljavaju kao primarni oslonac u praktičnom dijelu, a jednako tako pretjerano zabrinutima i potpuno opsesivne kontrolom. Očeve se doživljava kao manje informiranima o šećernoj bolesti, ali jednak izvor emotivne podrške i zabrinutosti.

Moja je mama pročitala sve što postoji o dijabetesu, nju uvijek pitam ako nešto ne znam ili sam zaboravila. Moja mama uvijek je zabrinuta, uvijek me zove i provjerava što sam jela, jesam li uzela inzulin.”

“Moj tata je rekao da to nije strašna bolest i mene to ljuti jer svi drugi govore da je to strašna bolest. Ali me isto tako zove da provjeri što sam jela i kako se osjećam.

Smatra se da pretjerana kontrola može biti povezana s otporom u djece, pa se tako u adolescentskoj dobi postavljaju tako da isključuju sve iz svog stanja. Svakako se ne potiče autoritativno roditeljstvo nego otvoren razgovor s djetetom kako bi ono osvijestilo što raditi i kako se postaviti prema svojoj bolesti. S djetetom postanite tim koji donosi odluke, kojeg se potiče na brigu o šećernoj bolesti i da se razgovara o problemima.

Djeca i adolescenti oboljeli od šećerne bolesti uspješno se nose sa svojim stanjem, razvili su osjetljivost za teškoće drugih, usvojili nove životne vrijednosti i pogled na život.

Prijatelji

Percepcija šećerne bolesti, ako govorimo o mlađoj djeci, najčešće se odnosi na to da ne mijenjaju ponašanja prema oboljelima od šećerne bolesti. Dapače, to je dob u kojoj se susrećemo s pitanjima jer su različiti od njih (po pitanju prehrane, tjelesnog odgoja itd.)

Šećerna bolest za mene je:

bolest kao i svaka druga, mogu živjet normalno
malo više smeta nego neke druge bolesti, ali ne mogu je se riješiti
glupa bolest zbog koje moram paziti što jedem i koliko jedem, pa me to malo živcira
prva stvar oko koje se u životu trebam brinuti
prihvaćena bolest ali ju ima jako puno druge djece i starijih ljudi.

 

Što je za Vas šećerna bolest?

 

 

Rasprava