Oralna terapija dijabetesa i nuspojave

O samoj terapiji kao i o njezinoj nus pojavi nešto više nam je kazala doc.dr.sc. Sanja Klobučar Majanović iz KBC Rijeka.

Liječenje šećerne bolesti tipa 2 i pridruženih čimbenika kardiovaskularnog rizika temelji se na promjeni načina života koja podrazumijeva pravilnu prehranu, redovitu tjelesnu aktivnost i samokontrolu. Oralni antidijabetici odnosno antihiperglikemici su lijekovi koji različitim mehanizmima doprinose regulaciji razine glukoze u krvi. Dakako da oralna terapija dijabetesa ima i svoje nuspojave.  Sukladno važećim smjernicama prva linija medikamentoznog liječenja šećerne bolesti tipa 2 je metformin.

Metformin je bigvanid koji povećava osjetljivost perifernih tkiva na inzulin, smanjuje proizvodnju glukoze u jetri te apsorpciju glukoze iz crijeva. Ima neutralan učinak na tjelesnu težinu. Prolazni poremećaji gastrointestinalog trakta (mučnina, proljev, gubitak apetita) najčeći su neželjeni učinci ovog lijeka koji se mogu izbjeći ili ublažiti uzimanjem lijeka uz obrok kao i postupnim povećanjem doze lijeka. Laktacidoza je izuzetno rijetka, ali potencijalno fatalna nuspojava. Primjena metformina je kontraindicirana u slučajevima tkivne hipoksije (zatajenje srca, teška resipratorna insuficijencija), jetrene insuficijencije te zatajenja funkcije bubrega uključujući i sva ona stanja koja mogu rezultirati akutnom bubrežnom ozljedom kao što su dehidracija, teška infekcija, šok, operativni zahvat i radiološke pretrage kod kojih se primjenjuje jodni kontrast. – reći će ddr.sc. Sanja Klobučar Majanović, dr. med. sa Zavoda za endokrinologiju, dijabetes i bolesti metabolizma Klinike za internu medicinu KBC Rijeka Medicinski fakultet Rijeka.

Prema njezinim riječima: “Tiazolidindioni (TZD) djeluju putem specifičnih receptora u jezgri stanice gdje reguliraju transkripciju pojedinih gena odgovornih za sintezu proteina koji doprinose smanjenju inzulinske rezistencije i proizvodnje glukoze u jetri. TZD imaju snažan i dugotrajan učinak na regulaciju glikemije uz nizak rizik hipoglikemije. Posebno se ističe njihov povoljan učinak na lipidni profil i masnu jetru. S obzirom na mogućnost retencije tekućine primjena TZD-a je kontraindicirana u osoba sa zatajivanjem srca. Hematurija nejasne etiologije, karcinom mokraćnog mjehura i uznapredovala osteoporoza su stanja u kojima je njihova primjena također kontraindicirana”.

Derivati sulfonilureje i meglitinidi su -citotropni lijekovi jer djeluju na način da pojačavaju izlučivanje inzulina iz -stanica gušterače. Iako vrlo učinkoviti u postizanju ciljnih vrijednosti HbA1c njihova glavna nuspojava su hipoglikemije i porast tjelesne mase. Navedeni neželjeni učinci su manje izraženi kod sulfonilureja novije generacije kao što je gliklazid.Inhibitori -glukozidaze sprječavaju razgradnju disaharida u crijevima, a time i njihovu apsorpciju u krvotok. Relativno skroman učinak na glikemiju i neugodne nuspojave (proljevi, plinovi) ograničavaju njihovu masovniju primjenu. – govori dr.med. Klobučar.

Bolje razumijevanje patofiziologije šećerne bolesti tipa 2 doprinosi razvoju novih lijekova koji utječu na različite razine u patofiziloškoj kaskadi poremećaja metabolizma glukoze. Inkretini su crijevni hormoni koje izlučuju enteroendokrine stanice nakon unosa hrane u ogranizam te između ostalog potiču o glukozi ovisnu sekreciju izulina iz -stanica gušterače.

Vrijeme poluživota endogenih inkretina je relativno kratko jer ih za 1-2 minute inaktivira enzim dipeptidil peptidaza 4 (DPP-4). Upravo je inaktivacija posredovana enzimom DPP-4 temeljna odrednica bioaktivnosti inkretina. Jedna od farmakoloških strategija usmjerenih na pojačavanje inkretinskog efekta oslanja se na koncept inhibicije enzima DPP-4 čime se produljenje vrijeme djelovanja endogenih inkretina odnosno pojačava njihovog biološki učinak. S obzirom na sigurnosni profil, jednostavnu primjenu, odsustvo hipoglikemija i neutralan učinak na tjelesnu težinu inhibitori DPP-4 su se nametnuli kao lijek izbora u bolesnika s tipom 2 šećerne bolesti kada je monoterapija metforminom nedovoljna ili kontraindicirana. – kazat će dr. med. Klobučar.

Prema riječima dr. Klobučar :”Najnovija skupina oralnih antidijabetika su inhibitori kotransportera za natrij i glukozu u proksimalnim kanalićima bubrega (engl. sodium-glucose co-transporter 2; SGLT2). Inhibitori SGLT2 smanjuju bubrežni prag za glukozu te poticanjem urinarne ekskrecije glukoze doprinose regulaciji glikemije i gubitku tjelesne težine. Njihov učinak je u potpunosti neovisan o inzulinu te se mogu  primjenjivati bez obzira na dužinu trajanja šećerne bolesti. Zbog svog mehanizma djelovanja mogu dovesti do nuspojava povezanih s deplecijom intravaskularnog volumena (hipotenzija, omaglica) te sklonosti češćim genito-urinarnim infekcijama. ”

Odabir terapije treba prilagoditi svakom pacijentu uzimajući u obzir životnu dob, trajanje bolesti, rizik od hipoglikemije, tjelesnu težinu, pridružene komorbiditete i komplikacije bolesti. Pravovremenim liječenjem i redovitim praćenjem moguće je odgoditi ili sasvim izbjeeći razvoj kroničnih komplikacija i poboljšati kvalitetu života osoba oboljelih od šećerne bolesti. – zaključila je dr.med. Klobučar

Gordana Igrec

Podijeli ovu vijest s ostalima

Rasprava