302 Found

Found

The document has moved here.

Roditelj malog “slatkiša” želi da znate

Pročitajte članak, te naučite nešto novo.

Suočiti se s dijagnozom dijabetesa, odnosno šećerne bolesti kod odraslih osoba prilično je teško. Međutim, kada ste majka jednog “slatkiša” s tek postavljenom dijagnozom usudila bih se reći da je još gore.

Stvari s kojima se uglavnom sve majke djece susreću prilično su izazovne i često neugodne.
U skladu s time, ovo je popis stvari koje iznova trebamo napominjati s kime god se susrećemo.

Ostatak života

Najčešće ove stvari ponavljamo odgajateljima, učiteljima, trenerima i roditeljima djece s kojima naši “slatkiši” provode velik dio vremena.

Ljudi najčešće ne znaju da postoje dvije vrste dijabetesa. Roditelji ulažu puno vremena kako bi objasnili razliku između dvije vrste dijabetesa i zašto nastaje dijabetes tip 1 odnosno tip 2. Ljudi uglavnom zapamte da dijete ima dijabetes tipa 1 jer se uglavnom javlja u mlađoj životnoj dobi. Ne zapamte ništa o inzulinu, gušterači i posljedicama.

Dijabetes tipa 1 se može se dobiti od previše slatkiša. Glavni krivac nije loša prehrana, pretilost ili ne bavljenje sportom. Ovo nisu dječje ospice ili slična bolest koja se može prerasti. Dijabetes nije zarazna bolest. Ne prenosi se slinom, krvlju ili dodirom. Što više znate i razumijete, i nama roditeljima kao i malim “slatkišima” bit će lakše.

Svi dobronamjerni savjeti upućeni roditeljima malih “slatkiša” u početku idu u smjeru izlječenja ove bolesti. Susrećemo se s raznim čajevima koji rješavaju dijabetes, cimet, sjemenke bundeve, chia sjemenke i slično. Doživotno nadomještanje inzulina jedini je izbor. Zaista, nemojte pribjegavati razno raznim savjetima. Što se prije suočite s inzulinom bit će lakše, i nije toliko strašno kako se u početku čini!

Kvalitetan život našeg slatkiša u prvom redu ovisi o redovitom mjerenju razine šećera u krvi i točnim dozama inzulina. Osim ove dvije stvari bitna je prehrana i vježbanje. Prije nije bilo inzulina i djeca su umirala u roku od par mjeseci. Danas moj “slatkiš” može imati dug, normalan i kvalitetan život jednako kao i sva druga djeca.

Nema odmora! Ne postoji godišnji odmor, praznici ili blagdani kada se možemo odmoriti od dijabetesa. To je doživotno stanje s kojim se borim i član je naše obitelji.

Predrasude prema dijabetesu su prilično loša i opasna stvar jer ne pogađaju nas kao roditelje, već i dijete. Život djeteta s dijabetesom itekako je moguć! Vjerojatno, kao i sva druga djeca tako i naše ide na nogomet ili plivanje, dječje rođendane, izviđače i svađanje sa sestrom te najnormalnije izvodi psa u šetnju. Uvjetno rečeno naš “slatkiš” ima normalan život koji uključuje redovito mjerenje šećera i davanje inzulina.

Briga svih roditelja je adolescentsko doba kada se počinje sa slobodnijim izborima, noćnim izlascima i mogućim zanemarivanjem dijabetesa. Zbog toga je imati prijatelje koji znaju što i kako postupiti u slučaju hipoglikemije.

 

 

Rasprava